Glumac Žarko Laušević danas je ispraćen na vječni počinak, u 14 sati na beogradskom Novom groblju.
Cijela glumačka scena došla je da se oprosti od voljenog kolege i prijatelja. Za Žarka Lauševića, glumci su donosili crvene i bijele ruže. Mnogi misle da je to zbog Žarkove maestrale uloge Petra u filmu “Oficir sa ružom”, u kojem je uvijek nosio dvije ruže, jednu za Ljiljanu, drugu za Matildu.
Laušević je na vječni počinak ispraćen uz govor kolege i veoma bliskog prijatelja Nebojše Dugalića, ali i pjesmu iz “Sivog doma” “Sve što želim u ovom trenutku”.
InstagramLegendarni glumac Žarko Laušević umro je u 63. godini, od raka pluća.Prije ispraćaja, održana je komemoracija u 11 sati, gdje su brojne kolege odale počast ovom glumcu.Ispraćaj za kremaciju Žarka Lauševića upriličen je danas na Novom groblju u Beogradu. Porodica i prijatelji okupili su se kako bi legendarnog glumca ispratili na vječni počinak.Žarko Laušević ispraćen je na kremaciju uz jecaje i suze.Nakon govora Nebojše Dugalića supruga Anita se trudila da ostane pribrana, a onda je počela pjesma “Sve što želim u ovom trenutku”, koja je inače. Svi u kapeli su plakali.Posmrtni govor održao je glumac Nebojša Dugalić.
– Dragi naš Žare, treba reći nešto sa znanjem da će nešto ostati od govora. Zašto je Njegoš baš tebe izabrao za taj kamen… Primi naš zagrljaj makar i nemoćan. Tolikima od nas koji smo u mladosti očarani gledali u tvoj dar. Bio si razlog što smo krenuli put glume. Svet koji si nam donosio zaposeo bi ceo raspoloživ prostor kao da si bio predodređen da se sve drame dogode u tebi. Tvoja krhkost je bila snaga kojom si sve nosio. Ona nas je razoružala i lečila. I kada bi reditelj uzviknuo “Kupljeno”, svi bi se osećali zakinuti za još jednu tvoju kreaciju i bravuru. A kolikim si samo sudbinama pozajmio svoju kožu i dao im priliku da se rode.Renesansan i svestran glumeći i pišući, a ne znam u čemu si bio bolji. Slutim kolilo je bilo nolno izdržati preboleti toliku srazmeru. Ipak si ivek brinuo da nekome ne zauzmeš mesto. Imetnik u davanju puta drugome, takva je bila tvoja otmenost prema nema. Stalno si izgledao kao neko ko oseća da nije dovoljmo dao i da je još dužan.
U svakom trenutku uranjao si strasno i glasno, kao dečak koji en zna šta bi pre od svog obilja podelio.Ma kako da si izgledao tiho, uvek si izgledao kao neko ko misli da u svojoj diskretnosti može biti još nenametljiviji i tiši.
Znao si da je svetljenje i sajnje drugome ono jedino što je čoveku neoduzimljivo i zato ćemo svećo naša čivati trag tvoje buktinje i sećati se onoga što si nam osvetlio.Zadivljujućom snagom nosio si svoj hod, nadnesen nad ambis, a neprestamo tražeći ono čime ćeš nas obgrliti. Molimo se zato da ti se u knjizi zemaljske veresije svaki dug namiri i prosti i da put tvoj u okviru staništa nebeski, odakle pobeže svaka muka, bude radostan i blag. Hvala ti beskrajno na svemu, Žare naš dragi – riječi su potresnog govora Nebojše Dugalića.Glumac Predrag Miki Manojlović je grcao u suzama dok se opraštao od kolege. U suzama je napustio kapelu.Prisutni u kapeli grcaju u suzama dok se čuju pjesme, među kojima je i “Zlatni dan”.Hor u kapeli pjevao je pjesmu Frenka Sinatre “My Way”, a potom se čula i pjesma “Jeleni umiru sami” grupe “Poslednja igra leptira”
