U ponedeljak 3. jula biće tačno dva mjeseca od masakra u Osnovnoj školi “Vladislav Ribnikar”, dečak (13) osumnjičen za ubistvo 10 osoba se od tada nalazi na Klinici za neuropsihijatriju za djecu i omladinu, a ljekari ne prestaju da se iznenađuju njegovim ponašanjem.
Dječak (13) osumnjičen za masakr u Osnovnoj školi “Vladislav Ribnikar” na Vračaru u Beogradu nalazi se skoro dva mjeseca na Klinici za neuropsihijatriju za djecu i omladinu, a ljekari se i dalje šokiraju njegovim ponašanjem. Da podsjetimo, u ponedeljak je tražio od zaposlenih da mu dovedu frizera jer mu se ne dopada kako izgleda.
Ne pokazuje trunku kajanja
Dječak-ubica nakon što je odveden u Kliniku za neuropsihijatriju dece i omladine nije pokazivao nikakve znake kajanja zbog zločina koje je počinio, iako je lišio života drugove iz svog odjeljenja, drugih razreda, ali i čuvara Dragana sa kojim je bio u prilično prisnim odnosima, pa čak i kako je utvrđeno tokom istrage, razmenjivao SMS poruke.
Prema teoriji Sigmunda Frojda, superego je etička komponenta nečije ličnosti koja dotičnoj osobi daje moralne standarde na osnovu kojih se ponaša. Superego se razvija mahom tokom prvih pet godina života djeteta, kao reakcija na roditeljske kazne ili odobravanja. Dete pritom upija moralne standarde svojih roditelja, tradicije porodice i društva u kojem odrasta i u njemu se formira superego, kojim kontroliše agresiju i druge društveno nepoželjne impulse.
Kada dete ima pravilno razvijen superego, ono osjeća krivicu ili anksioznost prilikom kršenja etičkih standarda postavljenih od svog superega i ima potrebu da se iskupi za učinjene greške. Kod dečaka ubice ništa od toga ne postoji.
Za roditelje ne pita, ne zanimaju ga
Dječak-ubica od samog početka nije tražio nikakav kontakt sa roditeljima, već se o njima raspitivao samo u kontekstu da li če ga oni “izvući” iz te ustanove. Izvor dobro upoznat sa slučajem ranije je isticao da je u svim postupcima dječaka-ubice upadljivo to što brine isključivo o sebi.
“On ne pokazuje empatiju i brigu prema roditeljima i porodici, osim ako to nema direktne veze s njegovim komforom. Na primjer, kada pita kada će njegova porodica nešto da preduzme (oko njegovog oslobađanja). Očigledno nije planirao ovakav ishod, da će biti u ustanovi, već da će odmah na slobodu (jer je u trenutku ubistava imao manje od 14 godina i prema srpskim zakonima ne može biti krivično odgovoran za počinjeni zločin)”, naveo je upućen izvor u slučaj.
Jedino je još nepoznat njegov odnos sa mlađom, desetogodišnjom sestrom, sa kojom je dijelio sobu i provodio najviše vremena, a nadležni bi to trebali da saznaju nakon što bude ispitana sama djevojčica.
Traži da ga oslobode
Dobro upoznat izvor sa slučajem opisujući stanje dečaka nakon samo nekoliko dana od masakra, navodio je da dečak-ubica smatra i da se ponaša kao da je pitanje trenutka kada će izaći sa Klinike, odnosno kada će biti slobodan. Dječak-ubica je po svemu sudeći bio ubijeđen da je to trebalo da se dogodi u prvih nekoliko dana, a kako je ranije obelodanjeno, tokom istrage je utvrđeno da je on detaljno istraživao da li može i kako da bude kažnjen s obzirom da u trenutku jezivog zločina nije imao napunjenih 14 godina. Međutim, kako su šanse da bude oslobođen gotovo nikakve, dečak se osilio do te mjere da je svakodnevno počeo da zahteva da bude pušten na slobodu, jer tvrdi da “nema više razloga da boravi u bolnici”.
On tvrdi da je “skroz normalan”
Ovaj trinaestogodišnji dječak svakodnevno postavlja pitanja “da li danas izlazim”, a kako vreme odmiče i kako shvata da od toga nema ništa, počeo je da insistira na odgovoru zašto je u ustanovi kada je sa njim “sve u redu” i zašto je zatvoren “kad je normalan”. Međutim, u posljednje vrijeme, dječak-ubica je počeo da iskazuje niz promena u ponašanju. Leškarenje i opuštenost zamenio je šetanjem po sobi i delu ustanove u koju je smješten. Kako je izvor otkrio, dječak je počeo da burno reaguje na male, gotovo beznačajne povode ili čak i bez povoda. Međutim, i pored toga što uvjerava da je sa njim “sve u redu”, lekari su sigurni da postoji opasnost od ponavljanja istog, sličnog ili još svirepijeg djela.
“Iskazuje nervozu i rečima i pokretima, sve češće zapitkuje i zahtjeva. Ali uvijek se sve vrti oko njega i sva pitanja koja postavlja vezana su isključivo za njega i njegov komfor. Ljudi iz spoljnog svijeta ga ne zanimaju! Njegova nervoza nije povezana sa bilo kakvim kajanjem zbog masovnog ubistva. Njega zanima samo on sam”, rekao je izvor.
Smatra da je popularan
Ljekare koji su u svakodnevnom kontaktu sa dečakom-ubicom posebno je šokiralo što se od prvog dana kada je došao na Kliniku interesovao kakav je odjek u javnosti ostavio njegov stravičan zločin i kakve su reakcije u školi “Vladislav Ribnikar”, ali i van nje. Kako je ispričao sagovornik dobro upoznat sa slučajem, očekivanja dječaka-ubice išla su dotle da će se ljudi okupiti ispod njegovog prozora i skandirati njegovo ime!? Ipak, evidentno je da je do promjene njegovo ponašanja posljednjih nedelja došlo, između ostalog, i zbog toga što je shvatio da nije postao nikakav heroj ili spasilac kao što je možda u jednom trenutku umislio.
(MONDO/Blic)
